Simboli jestivosti gljiva:

-gljiva vrhunskog kvaliteta
-delicious mushroom
-dobra jestiva gljiva
-good edible mushroom
-jestiva gljiva
-poor quality mushroom
-nejestiva (bezvrijedna gljiva)
-inedible mushroom
-otrovna gljiva
-poisonous mushroom
-smrtno otrovna gljiva
-deadly poisonous mushroom
   

Napomena: pod domaćim imenima podrazumijevaju se nazivi vrsta koji su u literaturi korišteni od strane autora sa prostora bližeg regiona (prvenstveno R.Božac-Hrvatska, te Ivan Focht-BiH) ili eventualno nazivi koji su karakteristični i autohtoni za određeno podneblje ili pak neki drugi nazivi.

O autorskim pravima na fotografije, te eventualnom korištenju istih informišite se na linku ispod.

 

Žučara
Tylopilus felleus (Bull.; Fr) Karst.
Bitter Bolete

Stanište i rast: raste u crnogoričnim šumama, naročito u višim predjelima, običnmo raste pojedinačno, mada se ponekad nađe i u manjim grupama, raste iz tla ili često prividno iz trulog panja, javlja se već krajem proljeća (prije Pravog vrganja - Boletus edulis), pa sve do jeseni.

Karakteristične osobine: prečnik klobuka najčešće od 5-12 cm, boje bijele kafe, za sušnog vremena i kod starijih primjeraka ispuca, gladak, pore neobično krupne za vrganjevke, bijele ili sa žućkastim primjesama kod mladih, kasnije poprime rozkaste tonove, stručak svijetliji od klobuka, posjeduje izraženu tamnu mrežicu cijelom dužinom osim pri vrhu, meso prijatnog mirisa, mada nekog može asocirati na jod.

Upotreba: nejestiva zbog veoma gorkog okusa.

Slične gljive: Žučara svakako nije teško otrovna vrsta, ali trebamo paziti da je ne zamijenimo za Proljetnog vrganja - Boletus reticulatus i tako pokvarimo obrok (zbog preklapanja perioda rasta), koji raste isključivo u listopadnim šumama, pore su mu mnogo sitnije i nisu roza boje kao kod Tylopilus felleus (fotografija pora i mrežice kod Žučare).

Žucara (Tylopilus felleus)

Žucara (Tylopilus felleus)