Teški vrganj
Boletus torosus Fr.
Brawny Bolete

Stanište i rast: raste u ljeto i jesen u manjim grupama, prvenstveno listopadne šume (bukva i hrast), ali i u mješanim (bukva, smrča, jela). Na net-u sam pronašao podatak da je pronađen u Italiji na visini od 1500 m, u čistoj smrčinoj šumi!

Karakteristične osobine: klobuk, veoma čvrst i nabijen, smeđe ili sivkasto-smeđe boje, na nagrizenim udubljenima crvenkaste nijanse, na dodir malo poplavi, kod mladih primjeraka spušta se i zavrće sve do stručka, pore žute boje, na pritisak poplave, stručak, trbušat i žut sa jasno definisanom mrežicom, pri dnu stanjen, crvenkast i završava skoro korijenasto, na dodir odmah poplavi, na presjeku pri dnu crvenkaste boje poput maline. Meso žuto, na presjeku trenutačno poprimi zelenkastu boju, zatim za 3-4 sekunde postane plavo, nakon jednog sata pocrni, a nakon 24 sata poprimi karakterističnu plameno crvenu boju (po Fochtu), a kasnije dobije i smeđkaste tonove, ugodnog je mirisa, malo podsjeća na voće, kod osušenih primjeraka miris je malo drvenast. Otrusina je maslinaste boje.

Upotreba: jestiv, prema mnogima, ali ga je prethodno potrebno prokuhati bar jednom i vodu odliti.

Slične gljive: Slična vrsta je Gorki vrganj (Boletus radicans) koji raste u listopadnim i mješovitim šumama, klobuk mu je obično svjetlosiv, odnosno boje bijele kafe, ima neugodan miris na kiselinu, a meso mu ne plavi tako intenzivno kao kod Teškog vrganja.
Boletus xanthocyaneus je također vrlo slična vrsta, međutim njegovo meso na prerezu poprimi i ljubičaste nijanse.

Napomena: u literaturi postoji razmimoilaženje oko pravog Teškog vrganja, ova determinacija odgovara Focht-ovom opisu istog, a evo i korisnog linka na kome talijani pokušavaju razriješiti sve nedoumice i nesuglasice.